Film Živi i mrtvi Kristijana Milića – poteškoće „zauzimanja strana“ u ratu u Bosni i Hercegovini (te u okolnim državama)

Zauzimanje strana u balkanskim sukobima često je složenije nego što se to može činiti na prvi pogled, pa se i nekoliko veoma zanimljivih filmova bavilo time. Ovaj se rad prvenstveno bavi igranim filmom Živi i mrtvi (2007) Kristijana Milića, hrvatsko-bosanskohercegovačkom koprodukcijom o “potisnutim povijestima” ratova u Bosni i Hercegovini: 2. svjetskog rata u 1940-ima i rata iz 1990-ih. Ukazujući na sličan način bavljenja etničkim sukobima i potisnutim povijestima ranijih “partizanskih filmova” Antuna Vrdoljaka (osobito Kad čuješ zvona iz 1969), rad obrazlaže strategije kojima Milićev film ukazuje na poteškoće u savlađivanju identiteta u Bosni i Hercegovini, kao i pripovjedne strategije kojima se gledatelja sprječava u olakog opredjeljivanja za ili protiv vojnih, etničkih i političkih pojava predstavljenih na platnu. Članak također govori o konceptima ključnim za raspravu o kulturnoj situaciji i umjetnosti vezanoj uz Bosnu i Hercegovinu.

Integralna verzija besedila se nahaja v tiskanem KINU!